RETROSPEKTIVA NOĆNOG RADA U SKLOPU ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI
CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE “SLAVA RAŠKAJ” ZAGREB
U obnašanju svakog radnog mjesta i zvanja, bitno je poštivanje istog. S time je izravno povezana i odgovornost u radu, te nastojanje da pojedinac opravda trud i sredstva koja je društvo uložilo u njegov odgoj i obrazovanje. U najboljem slučaju pojedinac je u mogućnosti objediniti stručno i osobno ispunjenje.
S pojavom prve potrebe za smještajem učenika oštećena sluha, te većim prilivom istih, počinje se u Centru pružati usluga domskog smještaja, koji je odmah zahtijevao promjenu načina rada, a prvenstveno su to bila dežurstva u popodnevnim i noćnim satima, s dva ili jednim stručnim djelatnikom (defektolog).
Tijekom godina priliv učenika se povećavao, a djeca su pristizala iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Ukupni broj učenika se kretao i do 300, a u smještaju i do 100 učenika. Dežurstva noću pokrivao je jedan stručni djelatnik, pa i ostali djelatnici.
S otvaranjem srednjih medicinskih škola, i s javljanjem potrebe u društvu za tim kadrom, i naša Ustanova zapošljava medicinsku sestru. Medicinske su sestre u svom školovanju obučene za rad u smjenama, pa se zapošljavaju još dvije medicinske sestre, koje se uključuju i u rad noću.
Otvaranjem osnovne i srednje škole na dvije lokacije, u Ilici 83 i u Nazorovoj 47 (osnovna škola s vrtićem), medicinska sestra radi noćnu smjenu u domu osnovne škole, pri čemu je potreba varirala, pa tako i rad noću, te lokacija.
Za trajanja Domovinskog rata dom se popunio i izbjeglicama i prognanicima, među kojima je bila i starija populacija s težim zdravstvenim poteškoćama.
Uz velik broj djece bio je potreban stručniji nadzor i pomoć u radu kako bi se osigurala adekvatna skrb za sve. Razlog je bio puno rada u kurativi i preventivi.
U tom razdoblju, medicinske sestre rade u smjenskom radu, organiziranom slično kao u bolnicama. To je uključivalo zdravstvenu skrb u zbrinjavanju sveukupnog broja učenika škole, redovne sistematske preglede, cijepljenja i stomatološke preglede. Interno, kontrola i djelovanje prema pojedincu i grupi pojačane su radom na jačanju tjelesnog zdravlja, zdravstvenom higijenom u svakom pogledu, i to kroz vođenje i upućivanje u sportske i ostale aktivnosti s ciljem postizanja psihofizičkog zdravlja. Sa ostalim strukama u Centru tada se moralo, da bi se ovi ciljevi ostvarili, razviti suradnju, te timski rad – što je i ostvareno, tako da danas uz adaptaciju i preuređenje ustanove imamo sve uvijete za postizanje dobrih rezultata u radu te kvalitetu.
Nadzor je do reforme u zdravstvu i socijalnoj skrbi imao liječnik opće prakse prema pripadajućem Domu zdravlja (Dom zdravlja Centar). Izvrsna suradnja olakšavala je održavanje i unaprjeđivanje zdravlje učenika. Suradnja se odvijala i sa ostalim medicinskim strukama i ustanovama, već prema potrebama liječenja ili u svrhu konzultacija. Reformom u zdravstvu i socijalnoj skrbi odvojena je kurativa od preventive. Kurativna zaštita djece odvija se u Domovima zdravlja, kod izabranog liječnika (mogućnost izbora liječnika prema koncepciji obiteljskog liječnika). Preventivna zdravstvena zaštita izdvaja se pod nadležnost Zavoda za javno zdravstvo, školsku medicinu.
Najveći dio odgojno-obrazovne djelatnosti odvija se u jutarnjim i ranim poslijepodnevnim satima. Tijekom kasnog poslijepodneva počinje domski život učenika, koji se nastavlja noću do jutarnjih sati, te do smjene u 7 sati ujutro.
Koja je važnost noćnog rada?
Dobrobit sna danas je dokazana činjenica. Ulaskom u samo noćnu smjenu, prije četiri godine, a kroz analizu postojećeg načina rada, počela sam konstruirati put prema dobrom, zdravom snu učenika. Odlaskom odgojitelja zaduženog za srednju školu u mirovinu, te spajanjem doma za osnovnu i srednju školu na jednoj lokaciji u Nazorovoj 47, ostaje jedan noćni djelatnik u nadzoru. Tome je pridonio i znatno manji broj korisnika domskog smještaja (desetak za srednju školu, te najviše dvadeset korisnika za osnovnu školu).
Detekcijom sam otkrila određeni broj korisnika koji se nisu mogli prilagoditi stacionarnom načinu življenja (odnosi se prvenstveno na romsku populaciju), zatim i pojedinu djecu koja su bolje funkcionirala u obiteljskom smještaju ili drugoj odgovarajućoj skrbi.
Uočila sam i pojedina socijalno neprihvatljiva ponašanja. Za zaustavljanje i promjenu tih ponašanja trebalo je dvije godine upornog rada. Rezultati su se pokazali kroz praksu brzog reagiranja, prema samom učeniku ili grupi, obavještavanje nadležnih, razgovor, te djelovanje kroz sve vidove rada, u svim smjerovima, odnosno istim postupanjem svih prema određenom problemu.
Postavke kućnog reda pomažu pri nalaženju optimalne prilagodbe, koja bi bila najbliže toplini roditeljskog doma.
Prijemom učenika u stacionar nailazi se na različita ponašanja, od prividne prilagodbe do velikih suza (koje traju dugo u noć), od nerazumijevanja od odvajanja, do dobro pripremljenog korisnika.
Kada postoji mogućnost, pokazalo se dobrim da je majka u smještaju s djetetom. Upoznavanjem kućnog reda, pravila, balansiranjem između koordinata zadanih ponašanja, te na kraju prihvaćanjem istih, naši korisnici doma postaju male osobe, svjesne da ih volimo i poštujemo, a sve postaje kao igra. Svaki vikend, odlaskom u domicilnu sredinu, svakako je smanjen stres ostanka. Nakon svih tih zbivanja, lako je smiraj dana dovesti u mirnu noć, te uočiti da dijete zdravo spava. Često je u nekim slučajevima trebalo zato i probdjeti.
Nisam dosada spominjala kako naši korisnici nisu samo oštećenog sluha i govora, već su tu i druge vrste oštećenja, višestruka ili pojedinačna kod čujuće djece, ali u konačnici korištene postupke svi razumiju, prije ili kasnije.
Zaključak
Prednost smjenskog rada je u dobroj primopredaji, usmenoj i pismenoj. Kontinuiranost praćenja učenika u razvoju je stalna, započinje se ili nastavlja rad, a uz pomoć timova stručnjaka se upotpunjuje.
Još su 1984. godine sve zemlje članice europske regije Svjetske zdravstvene organizacije usvojile 38 ciljeva kao sredstvo za unaprjeđenje javnog zdravlja („Zdravlje svima do 2000“). Udruženje medicinskih sestara priključilo se u postizanju tih ciljeva. Danas su medicinske sestre visoko obrazovane, samosvjesne, kreativne i profesionalne.
Specijalne ustanove, kao što su škole za osobe oštećena sluha i za osobe s oštećenjem vida, upravo su bila mjesta gdje se većina od navedenih 38 ciljeva mogla ostvariti. Trebalo je podići nivo zdravstvene kulture, pokrenuti akcije usmjerene na faktore rizika koje su utjecale na zdravlje i sredinu, utjecati na promjenu načina života i zdravlja. Ponekad se u mojoj praksi pokazalo kako se samosvijest o vlastitoj vrijednosti unatoč invalidnosti te prihvaćanje vlastitih nedostataka mogu osnažiti kroz razvijanje kreativnih snaga i pozitivan stav prema životu, uključujući emotivni, socijalni i kulturni aspekt življenja.
Potraga za zdravljem nikada ne prestaje i u stalnoj je promjeni.
Literatura
Diplomski rad: “Ponašanje i zdravlje”, lipanj, 1990. godine
Udruženje medicinskih sestara: “Vjesnik” Rijeka, 1987. godina
Biserka Staničić
